Tragom sakralne baštine Lipika biciklom

Hobi tura

Uputite se na ovu jedinstvenu biciklističku rutu lipičkim krajem koja će vam pomoći da na drugačiji način upoznate ljepote ovoga kraja. Mjesto je to gdje krajolik nadahnjuje, a provedeno vrijeme preobražava. Ova zdrava fizička aktivnost pomoći će vam da osim prirodnih ljepota upoznate i sakralnu baštinu ovoga kraja te na taj način osim tijela okrijepite i svoj duh.

Tip
Sakralno-biciklistička ruta – hobi

Tehnički opis rute
Lipik – Dobrovac – Kukunjevac – Brezine – Gaj – Lipik

Duljina
33 km

Visinska razlika (max)
20 m

Trajanje
4 sata

Mjesto polaska i završetka
Lipik

Podloga
Asfalt i makadam

Težina staze
srednja

Opis
Ovu rutu preporučamo svima kojima pedaliranje nije strano, ali nisu spremni za dugačku rutu ili su ograničeni vremenom.

Polazite iz centra Lipika, ispred crkve sv. Franje Asiškog, i vozite prema Dobrovcu. Prvo zaustavljanje je ispred kapele Presvetog Srca Isusovog. Nastavljamo prema Kukunjevcu, gdje posjećujemo kapelicu sv. Antuna. Nakon Brezina, gdje se nalazi prekrasna drvena kapela sv. Andrije, dolazite do najdalje točke ove rute – župne crkve sv. Katarine mučenice i djevice u Gaju, nakon čega slijedi povratak prema Lipiku. Završavate na istom mjestu s kojeg ste krenuli, u centru Lipika.

2. Biciklom tragom sakralne baštine Lipika - hobi tura

Lipik – Dobrovac ( 3 km) – Kukunjevac ( 4 km) – Brezine ( 7 km) – Gaj ( 7 km) – Lipik (13 km)

UKUPNO – 33 km

Duhovni poticaj ture

Mt 11, 28-30
»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj  ušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Sveti Franjo još i prije obraćenja u ono vrijeme kada je bilo puno prosjaka nikada nikome nije imao srca odbiti nešto dati ako bi ga zamolio “za ljubav Božju”  tada je bio bogat i mogao si je priuštiti da tako postupa, no ta osjetljivost Franjinog srca samo se produbila nakon obraćenja. Iako i sam ništa nije posjedovao nikada ne bi prošao uz prosjaka, a da mu nije nešto dao, pa makar i dio svoga habita. Prirodno je za nas ljude da budemo ganuti nevoljom ili molbom drugih. Smatramo se dobrim i  plemenitim ljudima kada uspješno reagiramo na nečiju potrebu. Smišljamo jako dobre isprike kada propustimo reagirati. Vjerojatno u tom omjeru vrlo dobro balansiramo u svoju korist.

Neki prosjak zatraži na ulici milostinju od Svete Katarine Sienske. Svetica odgovori kako uza se nema baš ništa da mu daruje. “Ali možete mi dati vaš ogrtač” – odgovori drski prosjak. Svetica mu ga pruži bez riječi. “Kako ste mogli biti na ulici bez ogrtača?” – upitaše je kasnije. “Radije sam bez ogrtača nego bez ljubavi.” – odgovori Svetica.

Teško je možda biti radikalan poput svetog Franje ili svete Katarine, možda je i nemoguće? Teško je u ovome svijetu i u svakodnevnom životu prepoznati granice dobrote i davanja i to ne samo materijalnog, koliko neke situacije od nas traže vremena, energije, strpljenja, naše raspoloživosti, toliko nas stvari pritišće, možda se i sami ponekad osjećamo poput prosjaka koji trebaju neku vrstu milostinje. Odakle svetom Franji i svetoj Katarini prostora da radosno daju nešto od sebe kada ni sami gotovo ništa nisu imali? Možda se ne radi o imanju, možda se radi o stavu? Odakle im takav stav? Bog nas poziva da uđemo u njegovu dinamiku, da zauzmemo njegove stavove da se oslonimo na njega i da će nam to biti spasonosno. Isuse blaga i ponizna srca učini srca naša po srcu svome!

 

Comments are closed.